Zakon inercije
( Prvi njutnov zakon)
Zamislimo da se nalazimo u autobusu.
Kada se autobus naglo zaustavi, putnici posrnu unapred. To je posledica težnje da se zadrži stanje kretanja.
Kada autobus polazi iz mirovanja, putnici se trgnu unazad, zato što teže da zadrže stanje mirovanja.
Pojavu da sva tela ostaju u stanju mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog kretanja ako na njih ne deluje sila, prvi je proučavao Galileo Galilej i nazvao inercija. Nju je kasnije proučavao Isak Njutn i dao definiciju poznatu kao Prvi Njutnov zakon ili Zakon inercije.
Svako telo zadržava stanje mirovanja ili ravnomernog pravolinijskog kretanja, sve dok ga neka sila ne prinudi da to stanje promeni.
Primeri iz svakodnevnog života, a vezani za pojavu inercije:
- inercija pomaže da se pas osuši (pas se vrti čas na jednu, čas na drugu stranu). Kapljice vode teže da zadrže svoje prvobitno kretanje, a pas se okreće na drugu stranu.
- svemirska sonda se kreće po inerciji
- inercija pomaže da se pas osuši (pas se vrti čas na jednu, čas na drugu stranu). Kapljice vode teže da zadrže svoje prvobitno kretanje, a pas se okreće na drugu stranu.
- svemirska sonda se kreće po inerciji
Ako treba pokrenuti gumenu loptu i gvozdenu masivnu kuglu, onda se za pokretanje kugle mora upotrebiti veća sila nego za pokretanje lopte.
Za telo koje se jače opire promeni brzine kaže se da ima veću masu, a za ono koje se manje opire da ima manju masu.
Za telo veće mase kaže se da su inertnija, a za tela manje mase da su manje inertna.
Svojstvo tela da se odupre promeni stanja kretanja, odnosno promeni brzine naziva se inertnost.
Za telo koje se jače opire promeni brzine kaže se da ima veću masu, a za ono koje se manje opire da ima manju masu.
Za telo veće mase kaže se da su inertnija, a za tela manje mase da su manje inertna.
Svojstvo tela da se odupre promeni stanja kretanja, odnosno promeni brzine naziva se inertnost.
Masa je mera inertnosti tela.